14.2.16.

Top 5 najljepših ljubavnih romana




     Dan zaljubljenih je ove godine drugačiji. Ne znam zašto. Vjerovatno sam ja drugačija. Ili moj pristup. Kako god, uopšte me ne nerviraju crvena srca na sve strane, ponude za putovanje za dvije osobe i sve ono što me izluđivalo ranijih godina. Naprotiv, samo se smješkam, čak mi je sve to slatko. Prestaću ovdje dok nisam samoj  sebi postala patetična. Elem, inspirisana baš tim ljubavnim pričama, kojima smo bombardovani svakodnevno i mojim dragim drugaricama blogerkama koje me tjeraju da pišem ( znaju one ko su ) odabrala sam pet, meni, najboljih ljubavnih romana. 


     Izabrati pet djela bilo kog žanra nekom ko mnogo čita je zaista teško tako da izabrani romani nisu zauzeli jedno od tih mjesta, nego su onako, random izabrani – mnogo mi je fina ova sve popularnija riječ ... 

„Evgenije Onjegin“ Aleksandar Sergejevič Puškin 
     Evgenije Onjegin je mladić iz grada, bogat, razmažen, slobodnog duha, slatkorječiv, bez radnih navika, ali obrazovan i načitan. Mladić protivrječnih osobina i postupaka. Kada mu dosadi lagodan, plemićki život koji se temelji na odlascima na balove, večere ili pozorište, on odluči otići na selo. Način na koji on provodi vrijeme se u potpunosti suprotstavlja njegovom obrazovanju – poznaje latinski i francuski jezik, proučava antičku književnost, istoriju, političku ekonomiju... 
     Po odlasku na selo upoznaje Tatjanu, djevojku koja odrasta u seoskoj sredini i  vaspitavanu u patrijarhalnoj porodici. Tatjana je oličenje moralne čistote, sanjarska priroda, nježna i osjetljiva duša koja odrasta pod uticajem romana koje čita. 
     Upravo takva Tatjana se prilikom prvog susreta zaljubljuje u Onjegina, nevino i iskreno mu povjeri sva svoja osjećanja. Onjegin odbija njenu ljubav ni ne sluteći koliko patnje će nanijeti i njoj i sebi kada je jednog dana sretne kao kneginju. Kao Tatjana nekad, tako i Onjegin svoja osjećanja saopšti u pismu na koje ne dobije odgovor te joj odlazi u posjetu. 
Tatjanin odgovor ponovo oslikava njen visokomoralni lik i objašnjava zašto se njen lik u književnosti ocjenjuje kao najtopliji i najljudskiji ženski lik. Ona nije srećna, i dalje voli Onjegina, ali je obećana drugom i ostaće mu vjerna. 

„Da l' pamtite još vrt kraj sela
Gde sam se nekad s vama srela
I slušala pred vama nemo
Sve pridike i opomene?
Danas je, evo, red na mene.
-----------------------------------
Mlađa i možda lepša ja sam
Bila u bednom selu našem,
I volela vas; i šta? šta sam
Našla u hladnom srcu vašem?
Odgovor beše strogost sama.
------------------------------------ 
Kada se u snu setim tamnom
Pogleda onog hladnog glasa
Al' ne krivim vas: tog časa
Postupili ste časno sa mnom
I spasli me od mnogih zala;
Svom dušom vam na tome hvala.
------------------------------------- 
Udala sam se. Sada treba
Da odete ,jer ja vas molim.
U srcu vašem pored strasti
Ponosa ima, ima časti;
Zašto da krijem, još vas volim,
Al' drugom ja sam poverena,
I ostaću mu verna žena.“  

     Ono čime je mene roman oduševio jeste taj krug koji se okreće i koji za tren oholost i nadmenost pretvori u poniznost, zatim Tatjanina  moralna snaga, dostojanstvenost i čistota srca i uma. Fascinatan je i taj nagovještaj Onjeginove nesreće na početku romana u stihovima :
„Al' nisam stvoren ja za sreću,
I duša moja njoj je strana.“
 Mada, čitalac se do poslednjeg stiha nada srećnom kraju.  



 „Ponos  i predrasude“ Džejn Ostin

     Klasik engleske i svjetske književnosti koji kroz klasnu podijeljenost u prvi plan izdvaja ljubavnu priču između Darsija i Elizabet. Roman je mnogo više od površne ljubavne priče između junaka iz različitih društevnih slojeva. Naprotiv, roman daje sliku promjene svijesti mladića plemićkog  porijekla o ljudima bez titule. Motivi iz naslova se oživljavaju upravo u likovima Elizabet, koju pored ponosa krasi širok spektar pozitivnih osobina i Darsija čije predrasude o ženama iz nižih staleža razbijaju Elizabetina neposrednost, živahnost, sposobnost da mu parira u konverzaciji...
     Centralni dio romana jeste Darsijeva zaljubljenost u Elizabet zbog koje je spreman preći preko njenog porijekla, siromaštva, sramotnih roditelja i njeno odbijanje te sramotne žrtve. Ona ne biva polaskana činjenicom da joj on izjavljuje ljubav, nego uvrijeđena tim što on svoju ponudu vidi kao spuštanje na njen nivo i tolerisanje svih njenih mana. Zapravo, njena klasna pripadnost je mana.
     Oboje ustvari shvataju da su jedno drugo procjenjivali na osnovu društvene pripadnosti, a ne kroz ličnost i tek kada na taj način posmatraju jedno drugo, prevazilaze i ponos i predrasude. 
“Malo je onih koje uistinu volim, a još manje onih o kojima imam dobro mišljenje.Što više vidim svijet, to sam nezadovoljnija njime; svaki dan potvrđuje moju uvjerenost u nepostojanost ljudskih karaktera i pokazuje da vjeru u nečiju vrlinu ili pamet ne treba temeljiti na njegovom izgledu.” 
“-Kako si me zavolio? - zapita ona. Mogu shvatiti da je sve išlo dobro kad je jednom već započelo ... ali šta te pokrenulo?
-Ne mogu odrediti sat, ni mjesto, ni pogled, ni riječi kojima se položio kamen temeljac. Otada je prošlo previše vremena. Našao sam se usred svega toga prije nego što sam i znao da je započelo nešto.”  

„Ljubav u doba kolere“ Gabrijel Garsija Markes“ 
     Kada muškarac 53 godine, 7 mjeseci i 11 dana i noći čeka na ljubav svog života, onda to mora biti ništa drugo do savršena ljubavna priča koja će izmamiti suze na oči. Ovaj roman to i jeste. Predivna priča o ljubavi, ljubavi koja se nije ugasila ni pod velom zabrana, razdvojenosti, daljine i decenija čekanja.
    Pjesnik i telegrafist Florentino  ljubavnim pismima budi osjećanja u voljenoj Fermini, ali njen otac se suprotstavlja i Fermina se udaje za doktora Urbina koji je spasio grad od epidemije kolere. Međutim, Florentinova ljubav strpljivo čeka svoj trenutak... 
“Uspio ju je prepoznati u gužvi, kroz suze neponovljiva bola što umire bez nje, pogledao ju je posljednji put zauvijek, očima sjajnijima, tužnijima i zahvalnijima no što ih je ikada vidjela u pola vijeka zajedničkog života, i uspio joj je reći posljednjim dahom: Samo Bog zna koliko sam te volio.”  


„Ana Karenjina“ Lav Nikolajevič Tolstoj  

     Prilično sam sigurna da ne dijelim mišljenje većine, ali je meni ljubavna priča Ane i Vronskog jedna od najdražih u svjetskoj književnosti. I sama sam na prvo čitanje bila rezervisana kako prema Aninom liku tako i prema njenoj preljubi. Nekoliko godina kasnije, novo čitanje je donijelo neku novu sliku, a svako sljedeće je jasno iskristalisalo njene želje, snove, strasti, htijenja, borbe… 
    Nesreća na željezničkoj stanici u trenutku kada upoznaje Vronskog upravo predviđa i njihovu sudbinu, a kasnije vidimo i Anin kraj. Njihova strastvena i zabranjena veza izaziva skandal u viskom društvu i osudu ljudi koji ih okružuju. Uprkos tome, oboje se vode tom ljubavlju, iako svjesno idu u samouništenje. Prvenstveno Ana, koja osim ugleda gubi i sina.      
     Nasuprot ljubavi Ane i Vronskog je priča Kiti i Levina, potpuno drugačija – topla, mirna, bez uzbuđenja, bez strasti i prepreka, nevina i iskrena i sasvim blijeda i neupečatljiva, rekla bih, u poređenju sa Anom i Vronskim.
Nesrećna Anina sudbina ili osuda njenih postupaka mi ni u jednom trenutku nisu umanjili ljepotu romana niti ga učinili manje ljubavnih od onih sa srećnim krajem. 



„Prohujalo s vihorom“ Margaret Mičel“ 
     Ovo je roman o ljubavi ratu i uvijek aktuelnoj temi o ljudskom opstanku u ratu, gladi i siromaštvu. Za junake romana, Skarlet i Reta, se slobodno može reći da su najpoznatiji književni ljubavni par poslije Romea i Julije. Koliko god lik Skarlet na momente djelovao razmaženo, djetinjasto i nezrelo, njena hrabrost i upornost ostavljaju bez daha, a energičnost i optimizam savladavaju brojne dramatične i tragične situacije kojih ne manjka u romanu. Rat koji nemilosrdno uzima žrtve, donosi bolesti i glad, u glavnoj junakinji budi nadljudsku snagu i želju da se spasi i opstane. I uspjeva u tome, opstaje, dobije sve što vrijedi u životu, ali ...ne prepoznaje to.
„O tome ću misliti sutra.“  

     Bila bi ovo lista mojih 5 najdražih ljubavnih romana, onako bez mnogo razmišljanja i na prvu. Već druga lista, vođena nekim drugim kriterijumima bi vjerovatno izgledala drugačije. 
A vaši favoriti iz ove oblasti? 

* fotografije su preuzete sa interneta 
 









9 коментара:

  1. Dobar izbor. Od ponudjenih ja bih izdvojila Gordost i predrasude i Prohujalo sa vihorom. Rusi su ok, ali..... profesionalna deformacija :-) Markesa nisam citala. Moj omiljeni ljubavni roman svih vremena je Orkanski visovi.

    ОдговориИзбриши
  2. Divan post! Odličan izbor.
    Mene da pitaju nikad se ne bih mogla odlučiti. Smatram ta pitanja top 5, 10 i slično vrlo nezahvalnim.
    Uvek se nakon nabrajanja setim bar još 5 knjiga... :)

    ОдговориИзбриши
  3. Odličan post bravo :)
    Od svih sam samo Anu Karenjiinu čitala i obožavam lik Vrnoskog uvek sam ga zamišljala kao jedne od najlepših likova u književnosti
    ali definitivno moram i gordost i predrasude (gledala sam film i obožavam ga) i prohujalo sa vihorom i kao nisam ni najmanje romantičan tip :)

    ОдговориИзбриши
  4. Belgradessa 33, Katarina i Sara :)
    Hvala na utiscima. Izbor zaista nije lak i sama sam se sjetila još nekih, bilo da su izvan kategorije klasika ili da su sa srećnim završetkom.

    ОдговориИзбриши
  5. Ne zna se koji roman od ovih vise volim! :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Znam da je kliše, ali zaista svaki od njih ima ono nešto :)

      Избриши
  6. zanimljiv izbor, neke sam citala, neke gledala filmove :) a Onjegina ne volim od kad smo u skoli morali ucit ona pisma napamet i recitovat -.-

    ОдговориИзбриши
  7. Like the last one :)
    BLOG M&MFASHIONBITES : http://mmfashionbites.blogspot.gr/
    Maria V.

    ОдговориИзбриши

Subscribe

Follow

Flickr

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...